Glas Koncila piše da novi model obiteljskih mirovina ne štiti dostojanstvo velikih obitelji: Evo zašto to nije točno
Brojne su analize budućih dvaju modela obiteljske mirovine napisane posljednjih mjeseci. Jedna nam je privukla pažnju, jer tvrdi da će obitelji s četiri ili više članova biti zakinute. U prijedlogu ZOMO-a, ipak, stoji nešto sasvim drugo.
Foto: Pixabay
Svojevrsna mini mirovinska reforma skoro pa je dovršena. Već je završeno javno savjetovanje o prijedlogu izmjena i dopuna Zakona o mirovinskom osiguranju, kojim bi se promijenio model isplate obiteljskih mirovina te se uvećala najniža mirovina.
Sve bi na snagu trebalo stupiti, slučajno ili ne, s uvođenjem eura, 1. siječnja 2023. No, već se otprije zna kako bi trebale izgledati obiteljske mirovine. Umirovljenicima, točnije, umirovljenicama, jer udovice čine 93 posto od 213.000 primatelja obiteljskih mirovina, po novome se nudi izbor – ili će primati najmanje 77 posto mirovine pokojnog partnera ili će uz svoju primati i 27 posto obiteljske mirovine.
Ta promjena podrazumijeva i promjenu mirovinskog faktora. Stoga će izmijenjeni stavak 13. članka 87. ubuduće propisivati da jedan član obitelji pokojnika ima pravo na izračun obiteljske mirovine po faktoru 0,77, dva člana po faktoru 0,88, a tri ili više članova po faktoru 1,0.
Glas Koncila piše i kako je predviđemo povećanje mirovinskog faktora za obitelji s tri člana na 0,99, no to se u prijedlogu izmjena i dopuna ZOMO-a nigdje ne spominje, iako je u još uvijek važećem Zakonu mirovinski faktor za primanje obiteljske mirovine toliko brojne obitelji određen na 0,9. Zbog toga je nastala i greška u argumentiranju, koju nastojimo ispraviti. Naime, u Glasu Koncila su zbog ovog previda ustvrdili “da se najmanje štiti dostojanstvo obitelji s više djece, iako se predlagači tih zakonskih izmjena najviše pozivaju na zaštitu obitelji s više djece.”
Greška u brojanju članova obitelji
Izmjenama i dopunama ZOMO-a mirovinski faktor za određivanje obiteljske mirovine od 1,0 spušten je s obitelji s četiri i više članova na obitelji s tri i više članova, što ne predstavlja nikakvu degradaciju, već poboljšanje za obitelji s više članova, jer tročlane obitelji dosad nisu ostvarivale to pravo. Štoviše, potpuno bi nelogično bilo da, kao što stoji u tekstu Glasa Koncila, obitelji s tri člana primaju 99 posto pokojnikove mirovine, a one s četiri i više članova 100 posto. Razlika je matematički nemjerljiva, pa je zakonodavac to odlučio anulirati davanjem 100 posto pokojnikove mirovine obiteljima s tri ili više članova, umjesto, kao dosad, obiteljima s četiri ili više članova.
Čak i da je obrazloženje Glasa Koncila o raspodjeli mirovinskih faktora točno, pitanje je koliki bi onda mirovinski faktor, po njihovoj logici, trebao biti? Ako se faktor podizao svakoj skupini obitelji za desetinu, uzmimo da bi za četveročlanu obitelj on, u teoriji, mogao iznositi 1,1. To znači da bi, ako je pokojnik primao, recimo, 3.000 kuna mirovine, njegova obitelj primala 3.300 kuna. To je socijalno gledajući pravedno, ali je pravno, financijski i logički neodrživo.
Time bi nastala razlika između stečenog i ostvarenog prava, što bi značilo presedan po kojem bi i druge kategorije umirovljenika, ali i ostalih građana, mogle na sličnim primjerima tražiti veća prava. Možda se autor teksta u Glasu Koncila pozvao na povećanje minimalne mirovine od, kako je u izmjenama i dopunama ZOMO-a objašnjeno, “visini 101,5 posto aktualne vrijednosti mirovine na dan određivanja mirovine” ili “od 1. siječnja 2025. u visini 103 posto aktualne vrijednosti mirovine na dan određivanja mirovine.“ No, to se odnosi na period u kojem je minimalna mirovina određena po unaprijed zadanoj aktualnoj vrijednosti mirovine, koja svake godine raste. Ovdje je taj rast AVM-a jednostavno preduhitren, no ne jamči da će korisnici najmanje mirovine imati mirovine jednake onima koji dobiju svoja primanja uz izračun čistog AVM-a nekad u budućnosti. Tu će sve ovisiti o budućim visinama AVM-a.
Domaći mirovinski sustav već ionako trpi zbog raznoraznih posebnih propisa, koji određuju mirovine mimo ZOMO-a te kroničnog nedostatka radne snage koja uplaćuje mirovinske doprinose za sadašnje umirovljenike. Određivanje bilo kakvog mirovinskog faktora većeg od 1,0 značilo bi dodatno opterećenje sustava koji se ionako bori da svima sve mirovine, ma kolike god one bile, budu osigurane. Uz to, određivanje faktora većeg od 1,0 za obitelji s više od četiri člana, kako to sugerira Glas Koncila, značilo bi i guranje dijela obiteljskih mirovina među one određene po posebnim propisima, što nema logike, jer je obiteljska mirovina jedna od osnovnih zajamčenih mirovina u Hrvatskoj, a u tom slučaju bi i ZOMO, kao temeljni mirovinski zakon u RH izgubio svaki smisao.
(Polu)pošteni drugi model
No, zato u Glasu Koncila drže da je drugi model isplate obiteljskih mirovina, odnosno, “pravo da se uz osobnu mirovinu uživa i dio obiteljske mirovine nepoštena kopija nekih zapadnih rješenja.” Dakle, davanje mirovinskog faktora većeg od zakonski maksimalnog je pošteno, ali davanje dodatnih 27 posto propisane obiteljske mirovine uz već postojeću mirovinu nije. Kako to?
Uzmimo u obzir da udovica prima najnižu mirovinu (u lipnju 2.011,53 kune), a da je njen suprug primao prosječnu (u lipnju 3.390,81 kuna). Je li joj isplativije uzeti 77 posto pokojnikove mirovine ili svoju plus 27 posto obiteljske? Ako uzme 77 posto suprugove mirovine dobit će 2.610,92 kune, a ako se odluči zadržati svoju i uzeti još 27 posto obiteljske na račun će joj sjesti samo 704,95 kuna. U obrnutom slučaju, gdje bi udovica primala prosječnu, a pokojni suprug najnižu mirovinu, prvi model bi bio još povoljniji. Pošteno? Za udovicu iz našeg primjera svakako nije, ali uostalom, pravo izbora je odlika demokracije. Ipak, u drugom modelu postoji ograničenje zbroja obiju mirovina od 80 AVM-ova, koje iznosi 5.850 kuna, što također nije fer, no to proizlazi iz već spomenutih financijskih mogućnosti mirovinskog sustava.
Glas Koncila ispravno u svom ranijem tekstu upozorava da pravo na odabir drugog modela imaju samo umirovljenice s navršenih 65 godina života, iako ima i onih koje su i ranije otišle u mirovinu. S druge strane, pravo na obiteljsku mirovinu po prvom modelu ostvaruju udovice već s navršenih 50 godina. Uz to, djeca pokojnika nemaju pravo na 27 posto, ali imaju na 77 posto obiteljske mirovine po prvom modelu, iako je nositeljica prava zapravo njihova majka, odnosno udovica. Ovi bi faktori mogli utjecati na to da mnogi korisnici obiteljske mirovine prihvate financijski nepovoljniji model.
Doduše, Glas Koncila nigdje nije spomenuo u međuvremenu povučenu odredbu da bi u drugom modelu udovice imale pravo na između 10 i 50 posto mirovine, ovisno o tome koliko je pokojnik dugo primao mirovinu. Po tom modelu, protiv kojeg je žestoko ustao Sindikat umirovljenika Hrvatske, na nečiju mirovinu bi išlo 10 posto pokojnikove, ako je on preminuo desetak godina nakon odlaska u mirovinu. Pedeset bi posto pak imali oni čiji su supružnici umrli nedugo nakon umirovljenja.
Nadopuna teksta 2.8.
U prvoj verziji teksta smo krivo napisali detalj o izračunu mirovine udovice po drugome modelu što je sada ispravljeno.
