Nevjerojatna priča iz Pule: Učenici su omiljenom umirovljenom profesoru platili skupu terapiju kako ne bi oslijepio
Umirovljeni profesor iz Pule, Tomislav Mamić boluje od teškog oštećenja očnog živca uz koji ima i žutu mrlju, a prijetio mu je i gubitak vida. Kada su za njegovu dijagnozu čuli bivši učenici odlučili su mu, bez previše razmišljanja, unaprijed osigurati barem 25 terapija koje će mu spasiti vid. Naime, profesor si tako skup pothvat svojom mirovinom ne bi uspio priuštiti.
profesor Tomislav Mamić | foto: Istra24.hr, Manuel Angelini
Ovaj 74-godišnjak je predavao povijest u Tehničkoj školi u Puli, a iako je u mirovini već deset godina, u stalnom je kontaktu sa svojim bivšim učenicima. On ih od milja zove i bivši prijatelji, a sada su pokazali kako imaju veliko srce.
‘Sram me jer nisam navikao da mi netko daje’
Čim su njegovi bivši učenici otkrili da im je omiljeni profesor u nevolji, otvorili su humanitarni račun u banci kako bi mu omogućili terapiju injekcijama da mu spase oči u jednoj privatnoj klinici. Nažalost, ovu terapiju ne pokriva HZZO, a svaka injekcija košta 5.700 kuna, kako navodi Istra24.hr.
Ipak iako je terapija jako skupa, to nije predstavljao nikakav problem njegovim bivšim učenicima i kolegama, koji su na spomenuti račun već uplatili 150.000 kuna.
– Nikad u životu nisam imao nikakvu zaštitu. Otac mi je poginuo u Njemačkoj na gradilištu kad sam imao 13 godina i ja sam sigurno dvadeset godina nakon toga svaku noć sanjao da nije istina da je on umro. Sad sam prvi put u životu bogat, a istovremeno mi je neugodno. Sram me jer nisam navikao da mi netko daje. Ali opet, da nije bilo te djece – ja bih ostao slijep, vjerujte, izjavio je gospodin Mamić za Istra24.hr.
Terapija daje rezultate
Ništa ne dolazi bez zasluga pa su tako i njegovi bivši učenici uživali u mogućnosti da se oduže svojem omiljenom profesora kojeg nazivaju i legendom. Mamić sam za sebe kaže kako im je bio i ćaća i mater i prijatelj i svadljivac, pa i zločest prema kolegama i roditeljima kad je trebalo pomagati djeci.
– Gledajte, jednog profesora svakog sata u razredu sudi najmanje dvadesetak ljudi, a oni su toliko kritični da vas snime za par mjeseci i gotovo. Ja sam tako stekao neki status koji je gotovo neobjašnjiv, ali samo zato što sam o svakom djetetu brinuo kao da je moje rođeno, neovisno o tome jesam li im bio razrednik ili ne, rekao je mnogima najdraži profesor.
Pokazalo se kako ova skupa terapija daje rezultate. Do nedavno nije gotovo ništa vidio. Na lijevo oko više uopće ne vidi, dok mu se na desno oko vid polako vraća. Uz to je shvatio i kakve je zrele ljude odgojio, a sve što su napravili za njega mu je, kako kaže, najveće priznanje koje je dobio kao profesor i pedagog.
