[KOMENTAR] Svima, a ne samo njima: Božićnice za umirovljenike treba ukinuti
U Hrvatskoj imamo lijep običaj prema kojem u vrijeme uskršnjih i božićnih blagdana umirovljenicima i drugim socijalno ugroženim građanima gradovi i općine dijele uskrsnice i božićnice. Taj običaj djeluje lijepo izvana, a najveći dio umirovljenika će vam priznati koliko je taj proces nepravedan i frustrirajuć.
Božićnice Foto: Mirovina.hr
Već nekoliko tjedana smo u sezoni božićnica, tradicionalne isplate simbolične novčane naknade umirovljenicima i drugim socijalno ugroženim građanima. Ideja je u suštini jednostavna i plemenita – novac se najčešće raspodjeljuje tako da oni s najmanje prihoda dobiju najveću božićnicu, a oni s većim prihodima nešto manju.
Hrvatskim umirovljenicima dodatni novac uvijek dobro dođe, a pitanje je na što će ga iskoristiti. Laik bi pomislio da će si barem na jedan dan ispeći ručak dostojan velikog blagdana, a netko će pomisliti da će njime možda kupiti poklone svojim unucima. Rijetko tko će onako, iz prve, reći da im o toj naknadi ponekad ovisi gola egzistencija. Umjesto na masnu puricu ili skromnu igračku s kojom unuci vjerojatno neće biti zadovoljni, veća je šansa da će novac od božićnice otići HEP-u, gradskim plinarama ili teleoperateru za pokoji zakašnjeli račun.
Božićnice u ovakvom obliku nemaju smisla
Hrvatska je zapravo rascjepkana u mali milijun općina i gradova. Informacije o božićnicama se, ovisno o iznosu, glasno i ponosno ili tiho i sramežljivo objavljuju na njihovim službenim internetskim stranicama.
Svaki od tih gradova i općina ima svoju specifičnost što se tiče proračuna, a dobar dio njih je jedva funkcionalan bez dodatne pomoći. Jedan dio tog proračuna rezerviran je za tzv. socijalne programe u kojima je tek dio novca rezerviran za potrebe božićnica.
Zbog toga što neki od njih jedva stoje na nogama uopće ne isplaćuju božićnice ili im postavljaju sulude uvjete (tako da ih isplate što manje), ali imamo i gradove sa solidnim prihode pa im ni isplata božićnica od recimo sto eura ne predstavlja problem.
Lako se može dogoditi da umirovljenik s mirovinom od 4.000 kuna dobije božićnicu od 400 kuna, a drugi umirovljenik koji živi nekoliko kilometara dalje s mirovinom od 1.500 kuna neće dobiti ništa.
Planiraju podijeliti 60 božićnica, a u gradu živi 2200 umirovljenika
Tako imamo Grad Đurđevac koji se nedavno na svojim stranicama pohvalio kako će “već petu godinu za redom” isplatiti božićnice umirovljenicima i socijalno ugroženim građanima. Umirovljenicima dijele 150 kuna, ali im mirovina ne smije biti veća od, pazite – 1.000 kuna. Najniža radnička mirovina u Hrvatskoj za minimalnih 15 godina staža, podsjetimo, iznosi 1.041 kunu. Pa, tko će onda dobiti božićnicu u Đurđevcu? Pitali smo ih.
Kažu da u proračunu imaju 30 tisuća kuna za božićnice i da očekuju isplatu za 62 osobe (tu su umirovljenici i socijalno ugroženi građani koji nisu umirovljenici).
Zatim smo pitali HZMO koliko korisnika mirovine živi u Gradu Đurđevcu. Nisu baš skroz sigurni u podatke, ali kažu da bi tamo trebalo živjeti 2.205 umirovljenika.
Dakle, božićnicu će u Đurđevcu dobiti manje od 2,8 posto umirovljenika. A iduće godine ćemo možda čitati vijest kako Grad Đurđevac “već šestu godinu za redom”…
Svima jednako?
Nemojte ovo shvatiti kao napad na Đurđevac, oni vjerojatno nemaju ni izbora. Što mislite kakvu su imali turističku sezonu?
Sigurno lošiju od Kostrene koja je ove godine rekla da dijeli 400 kuna svima, neovisno o iznosu mirovine. Mora da je bila lošija nego u Umagu gdje božićnice idu od 1.000 do 4.000 kuna (mada je u Umagu riječ o socijalnoj potpori za umirovljenike koja se isplati odjednom i zove se “božićnica”, ali je i dalje znanstvena fantastika za umirovljenika iz Đurđevca).
Kako bi dakle izgledao pravedniji model božićnica u Hrvatskoj? Ako ih se već dijeli u ime jednakosti, da barem svi umirovljenici na jedan dan mogu zaboraviti na male mirovine i uživati u Božiću, onda bi valjda trebale biti jednake?
Kada bi se prebacile na državnu razinu božićnice bi vjerojatno bile skromne. U Hrvatskoj živi 1,24 milijuna umirovljenika, da su božićnice 200 kuna koštale bi četvrt milijarde kuna. Dodajmo Uskrs i već smo na pola milijarde kuna godišnje. Doduše, tu bi se također mogli uvesti platni razredi pa bi na kraju bilo pošteno da oni koji imaju najmanje dobiju nešto veće božićnice od umirovljenika s većim mirovinama.
No, tada bi frustracije dobrog dijela umirovljenika nestale i znali bi gdje stoje i na što mogu računati.
