Javi se, ponekad me nazovi: Sjećate li se listanja brojeva u telefonskom imeniku?
Zvuk okruglog brojčanika koji vrti brojku po brojku, brojanje koliko puta je zazvonilo i iščekivanje da netko s druge strane kaže “halo”. Prije toga, bjesomučno prelistavanje debelih telefonskih imenika u potrazi za brojem…
Jedan dodir na ikonu pametnog telefona i svi kontakti koje smo upisali su nam dostupni. Za one koje nemamo, dovoljno je posjetiti internetski imenik i upisati ime tražene osobe ili ustanove. U eri prije interneta, zvali smo 988. Ali, i prije telefonskih informacija, koje danas na broju 11880 koriste još pretežno stariji građani, imali smo dobre stare imenike. Zgužvane, išarane, prepune zaokruženih brojeva i imena, ponekad i pokoje stranice istrgnute u žurbi zbog nedostatka vremena za prepisivanjem podataka…
Telefonski imenici postojali su prije telefona s tipkama, a kamo li onih bežičnih. Bili smo tako osuđeni na okretanje brojčanika na strogo određenom mjestu. Telefonska komunikacija bila je važna poput nekog rituala za koji se posebno pripremalo i pomno planiralo vrijeme poziva. Nije bilo poruka ni društvenih mreža, i sve što se nekom udaljenom imalo za reći odmah, moglo se učiniti jedino telefonskim glasom.
Jedna takva knjiga brojeva, ispisanih na više od 400 stranica, datira iz 1959. godine. Riječ je o Telefonskom imeniku poduzeća PTT saobraćaja Zagreb Narodne republike Hrvatske. Osim što budi lijepe uspomene, danas predstavlja i pravi raritet. Za one znatiželjne, ovaj telefonski imenik moguće je i prelistati na stranici Library of Congress.
