Javni zahodi danas imaju automate u koje ubacite dvije kune i u miru obavite što imate. Jedina pritužba može se odnositi na nedostatak papirnatih ručnika za ruke i tople vode. No, prvi ulični šekreti bili su daleko od toga, baš poput zagrebačkog Amruševca.
Javni zahod na Trgu bana Jelačića Zagrepčani su dobili 1909. godine zaslugom tadašnjeg gradonačenika Milana, ali ne Bandića, nego Amruša. Mnogi bi se složili kako je mjesto na koje i car ide pješice manje estetsko, ali mnogo važnije od fontana, no ono nije zaživjelo dalje od 2006. godine.
Mnogo je problema bilo s ovom intimnom lokacijom za dame i gospodu 20. stoljeća. Šekret nazvan Amruševac u čast gradonačelnika, što njemu baš i nije bilo osobito drago, prvo je predstavljao rupu u kojoj su se nakotile žabe, jer nije bilo novca za njegovo uređenje. Ipak, zahod je uređen, a više je podsjećao na nekakav ulaz u podzemnu željeznicu, što je često zbunjivalo došljake.
Ipak, poslužio je svrsi pa su njime u nuždi prodefilirale na stotine tisuća žena i muškaraca. Za to je vrijeme Amruševac zapravo predstavljao luksus na koji su građani bili ponosni pred Europljanima. Svakako, bila je to daleko bolja izvedenica od ideje o postavljanju svojevrsna paravana iza kojeg bi muškarci nasred trga, kada ih pritisne nakon krigle piva, javno praznili mjehur.
