Fotogeničnih umirovljenika ima i u Splitu – mnogima su izvor inspiracije
Svaka četvrta osoba u Hrvatskoj je u mirovini, što naše društvo čini većinski starijim. Gdje god dođete, vidjet ćete puno starijih ljudi oko sebe. U Zagrebu, Splitu, Rijeci, i tako dalje, sve do najmanjeg grada po veličini. Fotografi koji bilježe trenutke oko sebe zato rade, između ostaloga, i portrete najstarijih stanovnika gradova koje nastoje vizualno dočarati.
Nekoliko se Instagram profila bavi bilježenjem prizora iz splitske svakodnevice. Za razliku od stranica koje se bave prikupljanjem arhivskih fotografija iz prošlosti, sadržaj koji objavljuju Ljudi Splita, Kozmotsk i Herperspazaar smješten je u sadašnjost, te ju prikazuje iz perspektive objektivnog promatrača, onoga koji samo bilježi i ne sudjeluje.
1. Ljudi Splita
“Stariji ljudi me privuku jer znam da u sebi nose puno zanimljivih priča, posebno naši splitski ‘didovi’ i ‘babe’ koji imaju tu neku staru polu-dalmatinsku, pola-kršku čar”, govori mlada fotografkinja koja stoji iza ovog profila.
Ovaj Instagram profil prati gotovo pet tisuća ljudi, a bazira se na sličnom principu kao Humans of Mirovina – radi se o pričama ljudi koje anonimna fotografkinja sreće po gradu Splitu. Ispričali su joj ih oni osobno, kada ih je fotografirala, tijekom posljednjih pola godina.
“Za mene sad, kao i na početku, ovo znači unit radost u ljude, pokazat naš Split kroz njegove stanovnike. Nadam se da druge usrećuju moje objave i da ću ih i dalje nasmijavati”, kaže fotografkinja koja je izrazila želju da ostane anonimna.
2. Harperspazaar
Splitski pazar poprište je brojnih zanimljivih događaja i okupljalište živopisnih osobnosti. Ispred objektiva u ovom slučaju nalaze se prizori sa splitske tržnice, pa se i ovdje može naći velik broj starijih osoba sa zanimljivim životnim pričama.
3. Kozmotsk
Instagram profil Kozmotsk bilježi prizore iz dalmatinske svakodnevice – uglavnom se radi o Splitu, međutim ima i prizora iz drugih gradova i s otoka u Dalmaciji.
Vodi ga vizualni umjetnik Saša Pocrnić, koji tvrdi,
“Živim u blizini staračkog doma, svako jutro prošetavam psa mimo njihovog parka ispred ulaza. Gledam ih i često mi padne na pamet kako im itekako fali pažnje i pozornosti, ponekad vidim u njihovim momentima da su sami sa sobom. Često im uputim srdačan “dobar dan” i pitam ih kako su i vidim da im znači svaka upucena rečenica. Tu i tamo kad ne gledaju, škicnem fotografiju za instagram da uhvatim dio atmosfere, sve spontano. A ima i taj jedan penzionerski par, svaki dan ih vidim, drže se za ruke kao golubčići, i kad ih vidim – izmame mi uvijek osmijeh na liceSve fotografije su crno bijele, po čemu se ovaj profil razlikuje od ostalih.”
