Kulturološke razlike: Baka servis u dva najveća hrvatska grada
U moru mnogobrojnih Facebook stranica nađe se nešto za svačiji ukus i potrebe. Jedna od veoma korisnih stranica kako za mlade nezaposlene ljude tako i za zaposlene ljude s djecom je stranica “Tete čuvalice” na kojoj oglase postavljaju roditelji u potrazi za dadiljama ili dadilje u potrazi za poslom. Traže se svakojaki oblici čuvanja, cjelodnevno, po nekoliko sati, svakog dana, samo vikendom… ali nema prevelike potražnje za dadiljama izvan Zagreba.
Baka servis
Pregledom Facebook stranice “Tete čuvalice” da se zaključiti da je većina potražnje za dadiljama centrirana u našem glavom gradu.
“Dobar dan, živimo na Trešnjevci i tražimo tetu čuvalicu za 3 godišnje blizanke. Na početku bi trebala povremeno, par sati dnevno, a od 1.5 svakodnevno od 14-17.00. Hvala!”
“Drage tete/stričeki čuvalice,
Tražimo pouzdanu osobu za čuvanje djevojčice od 15 mjeseci do polaska u jaslice 15.6 (7:30 do 16:30 – ponedjeljak/petak). Lokacija Borovje, Zagreb. Privikavanje bi bilo već od ponedjeljka (9.3.)
Nakon toga (nakon 16.6) postoji mogućnost rada od 17-20 h popodne/navečer ponedjeljak-petak. Tada bi bilo čuvanje dvije djevojčice (15 mjeseci i 2,5 godine).
Edit: imamo psa (malog njemačko špica) ali kao da imamo mačku 😊 Maša većinu dana spava”
Izlazeći iz okvira samo jedne stranice, koja nije nužno ispravna referentna točka, provjeravamo i stranicu Dadilja.hr, gdje roditelji također postavljaju oglase tražeći dadilju u svom gradu. Oglasa za Zagreb ima na 42 stranice, dok ih je za Split (drugi grad po veličini u Hrvatskoj) samo 4. Čak i kad uzmemo u obzir da je u Zagrebu 5 puta više stanovnika nego u Splitu, oglasa je za Split i dalje 3 puta manje.
Tražim vrijednu,marljivu i odgovornu osobu koja bi se posvetila održavanju jednog domaćinstva u samom centru Zagreba. Posao uključuje pranje,peglanje,čišćenjene i nabavku te u obzir dolaze samo osobe koje imaju iskustvo i znaju obavljati tu vrstu posla. Radno vrijeme bi bilo od pon-pet od 8-16h ili 9-17h, a plaća bi iznosila 5000kn, ako bi se radilo subotom placa bi bila 6000 kn.
Dvije velike platforme za traženje teta čuvalica, dva boda za Zagreb. Međutim, nisu samo puki brojevi na Internet stranicama ono što nas navodi da se pobliže pozabavimo ovim fenomenom. Sam pogled na okolinu u Splitu bio je dovoljan da se primijeti kako oglasa za dadilje nema jer većinu djece čuvaju bake i djedovi. Zašto je tomu tako?
Obitelji u drugom gradu
Određeni postotak stanovništva u Zagrebu čine ljudi koji su došli zbog studiranja i ostali poslije, ili ljudi koji su došli u potrazi za poslom jer ga u njihovim manjim mjestima nije bilo.
Svi ti ljudi ostavili su svoje obitelji u mjestima iz kojih su došli pa je jasno da nemaju baku ili djeda koje mogu nazvati da uskoči pričuvati dijete.
Muke zvane javni prijevoz
Osim toga, kao što je već navedeno, Zagreb je četiri puta veći od Splita. Čak i da bake i djedovi žive u gradu, nije vjerojatno da žive u istoj ili susjednoj četvrti, tako da je tu i problem dolaska do unuka. Tu su muke s javnim prijevozom ili preveliki troškovi taksija te preko ljeta opasnost po starije osobe zbog izlaganja visokim temperaturama.
Većina ljudi koja ostaje u Splitu, bilo nakon srednje škole zbog posla, tijekom studiranja ili poslije njega, svjesno se i svojevoljno dosele u neposrednu blizinu svojih roditelja. Međutim, čak i ako nisu u istoj ili susjednoj četvrti, Split je značajno manji od Zagreba i dolazak s jednog mjesta na drugo nije toliki problem i ne iziskuje toliko vremena.
Radno vrijeme roditelja
Nadalje, u Splitu nema industrije i velik broj ljudi živi od turizma. Bilo da za vrijeme ljeta zarade dovoljno novaca za cijelu godinu, ili se tijekom cijele godine bave nekom turističkom-ugostiteljskom djelatnošću, to uglavnom nisu poslovi od 9 do 17 kakvi prevladavaju u Zagrebu, a mnogo je lakše zamoliti baku ili djeda da pričuva dijete na 4-5 sati, nego da ga čuva 8, 9 ili 10 koliko roditelj s punim radnim vremenom u Zagrebu zna biti odsutan ako uključimo i put do posla i natrag.
Bake i djedovi također, koliko god bili pokretni, ipak nisu više u punoj snazi i rijetko koji imaju energije, a i strpljenja za čuvanje djece na toliko dug period, pogotovo svaki dan.
Razlike su i u mentalitetu
Naravno, nisu svi razlozi temeljeni na provjerljivim brojčanim podatcima. Ima nešto i u mentalitetu. U Splitu i okolici bake i djedovi uglavnom formiraju svoj život oko obitelji, dok se, po mom mišljenju, u Zagrebu fokusiraju i na sebe, što naravno nije loša stvar.
U Splitu, a i u cijelom primorju, ima jako puno obitelji koji žive ili zajedno s bakama i djedovima ili u istoj kući, ali na različitim katovima. Razlog takvog mentaliteta nije nešto što se može otkriti, niti je učestalost istog statistički provjerljiva, ali činjenica je da je prisutan.
Ovo naravno nije znanstveni članak, već samo osvrt na zanimljivu temu koja se ne spominje često. Kao studentica koja je iz Splita došla na studij u Zagreb imala sam priliku upoznati oba načina života i mentaliteta i bilo mi je neobično vidjeti da nitko od mojih zagrebačkih poznanika nije odrastao uz svakodnevnu prisutnost bake ili djeda, za razliku od većine splitskih.
